Podizanje zasada oraha

Orah je dugovecna vocka. Pojedinacna stabla mogu da zive i do 300 godina, dostize visinu i do 25 m, a precnik debla i do 1,5 m. Eksplatacija oraha u zasadu traje 50-60 godina. U nasoj zemlji prirodne populacije oraha se nalaze u dolinama reka sto pokazuje da se najbolji rezultati postizu na dovoljno vlaznim zemljistima. Poznato je da orah ima
snazan korenov sistem koji mu omogucava da uspeva i na siromasnim i manje vlaznim zemljistima. Sto se zemljista tice, nije izbirljiv. Moze da uspeva i na kiselim (pH –oko 4,5) i na alkalnim (pH – oko 8,5) zemljistima, ali najbolje rezultate daje na slabo kiselim, neutralnim ili slabo alkalnim zemljistima(pH – 7 – 7,5),bogatim humusom (>3%), sa 250- 300 ppm lako usvojivog kalijuma, 80 – 100 ppm lako usvojivog fosfora I 6 – 8 ppm lako usvojivog gvozđa.
orahU Srbiji, sto se tice klimatskih uslova, orah moze da se gaji u celoj zemlji – od najnizih terena pa do nadmorske visine od oko 800m. Ne odgovaraju mu samo planinski tereni gde se nalaze sume i pasnjaci.
Za uspesno gajenje oraha vazno je odabrati odgovarajucu sortu. Ovo se posebno odnosi na nevinogradarske rejone gde rod moze da bude unisten od poznih prolecnih mrazeva. Orah je vocna vrsta kod koje se pocetak vegetacije pojedinih sorti i tipova oraha razlikuje za vise od 2 meseca. Pojedine sorte vegetaciju pocinju u martu, vecina u aprilu a neke tek u junu. Pored pocetka vegetacije, vazne osobine jedne sorte su rodnost, kvalitet ploda, otpornost na bolesti i mrazeve, vreme cvetanja i resanja, mogucnost njihove medjusobne oplodnje i dr. Uzimajuci sve ove najvaznije osobine stvorene su prvih pet oraha kod nas: Sampion, Srem, Tisa, Backa i Mira i vise selekcija od kojih su najznacajnije rasna, Kasni rodni i Sava.
Orah je vocka koja sporo raste i puni rod dostize tek u desetoj godini, pa se u zasadima oraha preporucuje gajenje medjukultura, u prvom redu deficitarnih vocnih vrsta. Tamo gde klimatski uslovi dozvoljavaju preporucuje se pretezno gajenje kajsije, a brdskim rejonima malina, jagoda, sljiva ili visnja. U uslovima kontinetalne klime cesto se desava  da se 30% stabala kajsije u prvih desed godina osusi zbog apopleksije, pa proizvodjaci ne znaju sta da rade sa ostatkom vocnjaka. Zato u kombinaciji sa orahom kajsija dobija novu sansu. Zemljiste se zbog oraha mora obradjivati, a dodatna ulaganja za kajsiju su mala. U ovakoj kombinaciji kajsije se krce posle 15 – 18 godina kada je orah u punoj rodnosti.
Priprema zemljista za sadnju se vrsi po principu kao i za vecinu drugih vocnih vrsta: krcenje terena (ukoliko je na njemu bilo drvenastih biljaka), ravnanje terena, djubrenje, podrivanje terena na 70 cm, apotom duboko oranje na 50 cm i fina priprema pred razmerivanje, i na kraju kopanje rupe za sadnju.
Sadnja vocaka se vrsi u jesen, a moze i tokom cele zime kada zemljiste nije previse vlazno i kada je temperature iznad nule i u prolece pre kretanje vegetacije.
Prilikom podizanja zasada treba voditi racuna da je orah vocka sa razdvojenim muskim i zenskim gametofitom (muski – rese i zenski – mesoviti zenski pupoljak) kod koje vrlo cesto dolazi do neistovremenog sazevanja muskog i zenskog gametofita. Najcesci je slucajprasnik da se obavi prvo resanje pa onda cvetanje , a moze da dodje prvo do sazrevanja zenskog gametofita pa onda resanja – sto je redji slucaj. Postoje i sorte i selekcije kod kojih istovremeno sazrevaju i muski i zenski gametofit. Zbog toga, prilikom podizanja zasada mora se dobro znati ova osobina koja je vezana za sortu, a za siguran i dobar rod oraha potrebno je da se oprasi i oplodi vise od 3/4 zenskih cvetova. To se postize dovoljnim i pravilnim rasporedom oprasivaca u zasadu. Obicno se uzima jedna od tri glavne sorte i tri oprasivaca.
Prilikom izbora sorti oprasivaca mora se voditi racuna da kvalitet polena bude obezbedjen u toku celog perioda cvetanja glavnih sorti, a sorta koja poslednja resa treba da ima homogamno cvetanje kako bi i kod nje postigli zadovoljavajuci rod.

Posted in Koštičavo voće, Sadnja voća | Tagged , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | 1 Comment

Greske prilikom sadnje vocaka

Jesenja sadnja vocaka obavlja se tokom oktobra i novembra, kada su temperature vazduha iznad nule i kada zemljiste nije smrznuto.
Jedna od znacajnih karika u lancu mera za uspesno gajenje vocaka je i pravilna sadnja. Nepravilna sadnja je cesto uzrok slabog napredovanja vocaka, pa cak i neuspehu u vocnjaku.
Najcesce greske koje se cine prilikom sadnje vocaka u rupi su: rupe se kopaju kasno i nisu dovoljno velike,  sadnice se ne pripremaju na odgovarajuci nacin, sadnice se sade duboko, koren sadnice se ne zatrpava odgovarajucom zemljom, nepravilno se dodaju mineralna djubriva, nepravilno se dodaje stajnjak, ne obavlja se obavezno zalivanje posle sadnje, u hladnim krajevima gde preti golomrazica ne nagrce se zemlja oko sadnice. Ako se sadnice sade u rupe, treba ih kopati bar mesec dana pre sadnje, posebno na tezim zemljistima. Dimenzije rupe su precnika 100-120 cm i dubine 60 cm.

Posebno je vazna dubina sadnje
Pre sadnje sadnice treba pregledati i ostrim makazama odrezati ostecene delove korena uspravno na pravac pruzanja korena. Na taj nacin se pravi najmanja rana. Tako pripremljene sadnice trebalo bi drzati 24 casa u smesi balege i ilovace, ili u vodi da bi se osvezile.
sadnicaPosebno je vazna dubina sadnje. Da bi se obezbedila pravilna dubina vocke ne bi trebalo saditi bez sadne daske, a ako je nema u istu svrhu moze posluziti i duza drska lopate. Pre sadnje sadna daska treba da se postavi horizontalno, bez obzira na pad terena.
Sadnice treba posaditi tako da zona korenovog vrata bude u visini gornje ivice sadne daske,. Slaganjem zemlje, na koje treba racunati, korenov vrat ce doci u visinu nivoa zemlje. Mesto kalemljenja ne sme biti u zemlji nego desetak santimetara iznad tla.
Praksa je pokazala da je za uspesno primanje sadnica vazno da koren povredjen prilikom vadjenja u rasadniku bude zatrpan samo oranicom koja ne sme da se djubri prilikom sadnje. U tu svrhu, povrsina humke u sredini rupe treba pre sadnje da se pokrije sa nekoliko santimetara oranice. Na ovaj sloj oranice, u skladu sa visinom sadne daske postavlja se koren vocke, koji takodje treba zatrpavati nedjubrenom oranicom.

Posle sadnje obavezno zalivanje
Mineralna djubriva treba dodavati samo prema savetu poljoprivrednog stucnjaka. One se moraju dobro izmesati sa zemljom. Da bi se to postiglo, zemlja kojom ce se zatrpavati rupasa oranicnod sloja treba da se razvuce u sloju debljine 10 cm, a zatim se po tom sloju raspe odgovarajuce djubrivo. Prilikom zatrpavanja rupe, ona ce se pomesati sa zemljom.
Stajnjak ne sme da se stavlja na dno rupe. Poluzagoreli stajnjak se dodaje po zavrsenoj sadnji oko sadnice u vidu prstena, a zatim se pokrije slojom zemlje.
Bez obzira na to kolika je vlaznost zemljista u koju se sadi, posle zatrpavanja sadnice treba obavezno dobro zaliti, sve dok se na povrsini ne pojave mehurici. Posle zalivanja obavezno treba nagrnuti suvu zemlju.
U krajevima gde preti golomrazica, posle sadnje oko sadnice treba napraviti humku visine 20-30 cm, da bi se koren tek posadjene bocke zastitio od niskih zimskih temperatura. Humku treba u prolece razgrnuti.
Nakon sadnje, ako se ne pravi humka, u jesen treba napraviti zdelicu oko vocke i zastititi je od zeceva. Da bi se formirala krosnja, sadnica se orezuje tek u prolece pre kretanja vegetacije.

Posted in Sadnja voća | Tagged , , , , , , , , , , , | Leave a comment

Podizanje zasada maline

U gajenju maline mogu se primeniti razni sistemi. Na malom prostou-okucnici malina se gaji u vidu kratkih spalira ili zive ograde. Moze se primeniti i sistem zbuna sa pravougaonim ili kvadratnim rastojanjem i razmakom medju biljkama od 1 – 3 m.
Spalirni uzgoj i gusta sadnja
U savremenim uslovima podizanje malinjaka koristi se iskljucivo spalirni sistem, u kojem je medjuredno rastojanje od 2.2 do 2.3 m, a u redu 25 cm. Prednosti ovakve guste sadnje su, izmedju ostalog, u podizanju neuobicajno velikog prinosa u prvoj godini roda – i do 90% pune rodnosti.
To je moguce postici tako sto veci broj izdanaka izraste najmanje 160 cm. Zato su vec u prvoj vegetaciji potrebne tri prehrane nitromonkalom. Prva posle izbijanja izdanaka, druga kada izdanci dostignu 30 cm i treca kada su dugacki 60 cm. Na ovaj nacin vec u prvoj godini, na dobrom zemljistu, moze da se ostvari oko 20 tona maline po hektaru.
Pravilna rezidba-bogat rod
Mada je za postizanje velikih prinosa vazan broj rodnih grancica, izdanci moraju da se prekracuju na radnu visinu i da se proredjuju na razmak od 15-20 cm u spaliru.
Da bi rezidba maline bila uspesna neophodno je poznavanje osnovnih osobina ove vocke. Nadzemni izdanci formiraju se iz pupoljaka koji se nalaze na korenu. Od ranog proleca do polovine vegetacije iz ovih pupoljaka izbijaju izdanci. Prvi izdanci su iz najplicih slojeva, a oni koji se javljaju kasnije su iz vece dubine.
malinaNadzemni izdanci prakticno zive dve vegetacione sezone. U prvoj postizu najveci vegetativni porast (visinu i debljinu), a u drugoj vegetaciji iz pupoljaka u pazuhu listova izdanaka formiraju se rodne grancice. Iste godine ove grancice donose rod. Posle zavrsene berbe ceo izdanak se susi i najkasnije u roku od sedam dana treba ga ukloniti rezidbom u osnovi. Tako se osigurava bolja osvetljenost i provetrenost zasada, a odstranjen je i moguci izvor zaraze. Ova rezidba je veoma vazna, jer njome se postize bolji porast i dobija zdraviji izdanak za rod u narednoj godini.
Mada je za postizanje velikih prinosa vazan broj rodnih grancica po izdanku, on se mora prikracivati na visinu na kojoj se moze normalno raditi. Visina veca od 18 cm otezava berbu i zbog opterecenosti vegetacionom masom i rodom, ne daje zeljene efekte. Otuda je cilj rezidbe da se po izdanku obezbedi najvise 25 rodnih grancica, sto daje kvalitetan i velik rod – 20 tona po hektaru.
Pored visine rezidbe izdanaka, na kvalitet i prinos utice i sklop izdanaka. Nekada je razmak izmedju izdanaka istog korena iznosio 10 rodnih izdanaka po duznom metro spalira. To nije bilo dobro, jer plodovi su bili sitni, a zbog guste vegetativne mase dolazilo je i do pojave trulezi.
Zbog toga se preporucuje da rastojanje izmedju izdanaka iznosi 15-20 cm, sto znaci da se po duznom metru spalira ostavlja 5-7 izdanaka.

Posted in Jagodičasto voće, Orezivanje voća, Sadnja voća | Tagged , , , , , , , , , , , , | Leave a comment

Rezidba borovnice

Borovnice donose plod na granama iz prethodne vegetacije. Krupnoća plodova je u zavisnosti od bujnosti biljke. Rodnost žbuna je sortna osobina i zavisi od genetičkih svojstava i uslova sredine u kojoj se borovnice gaje. Mnoge sorte pokazuju znake da prerode, a ako se deo cvetnih pupoljaka ne odstrani bobice će biti sitne, a prirast i bujnost letorasta za novi rod naredne vegetacije slabi.

Sorte koje imaju uspravan žbun (Erliblu, Kolins, Pembelton, Xersi i dr) zahtevaju borovnicaproređivanje rodnih grana u središtu žbuna. Sorte koje imaju položene grane (npr. Marfi) koje padaju ka zemlji zahtevaju uklanjanje tih niskih grana.
Umerena rezidba, kojom se odstranjuju manje grančice (a i grane u žbunu) redukuju rod, ali u narednim godinama plodovi će biti krupniji, ranije će sazreti, a i drvo je bujnije.
Jačom rezidbom dobijamo krupne plodove, postižemo ranije sazrevanje, ali i manji ukupan urod u tekućoj godini. U nekim slučajevima se događa da kada je urod obilan, a rezidba nije izvršena određen broj plodova i ne sazri.
Jačom rezidbom se, takođe, smanjuje ukupan rod, povešava veličina ploda i povešava procenat plodova koji se u prvoj berbi mogu, kao zreli, ubrati. Posle ovakve rezidbe i do 90% plodova se može obrati u prvom kolu. U slučajevima umerene rezidbe taj procenat je oko 60%.
Intenzitet rezidbe je u zavisnosti od bujnosti žbunova. Vrlo bujne žbunove treba slabije orezati, što je u vezi i sa primenjenom agrotehnikom. U američkoj praksi važi pravilo da se na biljkama ne sprovodi rezidba do kraja treće godine gajenja, već da se počne na početku četvrte godine. Po tom iskustvu, polegle grane blizu zemlje treba odstraniti a ostaviti samo uspravnije izdanke. Ako je sredina žbuna gusta treba je rezidbom prorediti uklanjanjem slabih i starih grana. Uopšte govoreći, rezidbu treba sprovoditi u vremenu posle opadanja lišća do kretanja pupoljaka naredne godine.

Posted in Jagodičasto voće, Orezivanje voća | Tagged , , , , , , , | Leave a comment

Dinja

Iz porodice tikava na trziste dolazi citav niz plodova vrlo vaznih za ljudsku prehranu. Osim dinje i lubenice tu su jos svima poznate tikvice, tikve, ali i neke potpuno nepoznate, poput kojote ili dudisa.
Lubenicu nalazimo naslikanu na unetnicki oslikanim predmetima iz starog Egipta. Njeno crveno plodno meso sadrzi neobicno mnogo vode. Vrlo je slatko, ali nema izrazito aromatican ukus kao njen bliski srodnik dinja. Postoje tri osnovna oblika: medna dinja zelenih ili zutih plodova, zatim kantalup dinja sa plodnim mesom boje marelice i mrezasta dinja.
dinjeMedna dinja je vrsta najboljih svojstava. Plodno meso je zelenkaste boje, a kod zrelih plodova vrlo slatko. Semenke iz sredine ploda mozete osusiti i posejati, ali ih nije tesko nabaviti i u semenarnicama.
Sejanje: U cvetne loncice posejati po dve pljosnate semenke i drzite ih na prozoru na toplom. Od sredine maja, cim prestane oasnost od pojave kasnih mrazeva, presadite biljcice na neko zasticeno suncano mesto.
Zalivanje i djubrenje: Dinje valja obilno zalivati i djubriti. Biljke uzgajane u cvetnim posudama i sanducima, jednom nedeljno podjubrite tecnim djubrivom. Pazite da zemlja u posudi uvek bude umereno vlazna ali ne i suvise mokra. Biljke posadjene na otvorenom podjubrite svake cetiri nedelje.
Svetlost i toplota: Vecina biljaka iz ove porodice su veliki ljubitelji toplote. Za uspesan rast osigurajte im suncano i toplo mesto.
Ponekad za vreme izrazito toplog leta moze se desiti da lubenica i dinja sazru i u vasem vrtu. Nacelno, to ce uspeti samo u staklenickom uzgoju. U vrtnim centrima ili semenarnicama mozete nabaviti semenke mnogobrojnih vrsta i sort

Posted in Egzoticno voce | Tagged , , , , , , , | Leave a comment

Guava, guajava

Pradomovina guave (ili guajave) je tropska Amerika. Vremenom se prosirila u mnogim drugim tropskim podrucjima sveta. Plodovi guave, veliki poput jabuke, sadrze veliku kolicinu vitamina C. Njihov ukus bi smo mogli uporediti sa mesavinom ukusa kruske, dunje i smokve. Plodovi se uglavnom jedu sirovi. Plod guave je podeljen na pet gradaka. Svaki od njih sadrzi socno crveno plodno meso sa mnostvo sitnih semenki. Zreli plodovi su vrlo aromaticni i sire ugodan miris.
guajavaSejanje: Oslobodite semenke iz ploda, operite ih u mlakoj vodi i ostavite nekoliko dana da se osuse. Posejte semenke u cvetne posude ili loncice napunjene uobicajnom zemljom i pokrite ihvrlo tankim slojem zemlje. Toplo mesto i stalna umerena vlaznost su dva osnovna uslova koja morate osigurati semenkama da bi brzo proklijale.
Zalivanje i djubrenje: Guavu zalivajte obilno, ali tako da izmdju dva dolivanja pustite da se zemlja dobro osusi. Lisce, naprotiv, svaki dan orosite u jutarnjim satima mekom vodom pomocu sobne prskalice. Biljke izlozene suncu nemojte orosavati jer bi svaka kapljica vode izazvala opekotine na listovima. Leti prehranjujte jednom nedeljno, a zimi samo povremeno.
Svetlodt i toplota: Najpogodnije je svetlo mesto, ali ne izlozeno suncu jer ove biljke, prvenstveno dok su jos male, nikako ne podnose zarko sunce. Temperatura uglavnom ne bi trebalo biti niza od 20 stepeni. U zimskom razdoblju kod provetravanja, zastitite biljku od promaje i hladnog vazduha.
Zemlja i presadjivanje: Guava najbolje uspeva u nesto tezoj zemlji, ali i u svakoj zemlji za loncanice koje mozete naci u trgovinama. U prvoj godini mlade biljke presadite jednom ili dva puta, a kasnije ce biti dovoljno tri do cetiri godine. Pritom dno cvetne posude prekrite slojem krupnog sljunka ili kuglica lekatona (glinopara) kako biste sprecili tajno zadrzavanje vode.

Posted in Egzoticno voce | Tagged , , , , | Leave a comment

Liči

Vec se u staroj Kini plodovi licija smatrani velikom poslasticom. Veliki su poput sljive i prekriveni kozastom bradavicastom ljuskom. Ukusom podseca na grozdje i visnje. Lici ima lepe kopljaste listove sa kozastom, sjajnozelenom povrsinom. Raste kao visoki grm ili maloliči stablo, a plodovi mu rastu u grozdovima.
Danas je rasprostranjen i odomacen u suptropskim predelima sirom sveta. U svakom plodu nalaze se smedje kostice iz kojih ce se razviti lepa grmolika biljka. Svezi liciji mogu se u Evropi kupiti od novembra do pocetka februara. U pravilu se uvozi sa Mauricijusa, Madagaskara ili Juzne Amerike.
Sejanje: Nakon sto pojedete plod, kostice valja posejati sto pre u cvetnu posudu napunjenu uobicajnom zemljom. Prekrite semenke slojem zemlje debljine oko 2 cm i odrzavajte je umereno vlaznom sve dok ne proklija. Pazite da ne bude suvise mokro.
Zalivanje i djubrenje: Lici ne podnosi krcnjacko tlo pa ga zbog toga zalivajte mekom vodom sobne temperature. Mlade biljke zalivajte redovno, a starije tek nakon sto se korenova bala osusi. Leti prehranjujte jednom nedeljno, a zimi tekpovremeno.
Svetlost i toplota: Lici cele godine mora stajati na izrazito svetlom i toplom mestu. Dok stariji primerci podnose direktno sunce, mlade biljcice lagano zaklonite sa podnevnih sati.
Zemlja i presadjivanje: Za sadnju i presadjivanje je pogodna svaka uobicajna zemlja. Presadite tek onda kad je zemlja u posudi potpuno prorastena korenjem.

Posted in Egzoticno voce | Tagged , , , | 1 Comment

Nar – sipak

Istorija nara bogata je kao i njegovi plodovi semenkama. Vec u starom Egiptu smatran je za simbolom ljubavi i plodnosti. Zbog prekrasnih crvenih cvetova u zemljama toplog podneblja mnogo se uzgaja kao ukrasni grm.
Nar je jedan od najzanimljivijih egzoticnih plodova. Kozasta, zutocrvena ljuska obavija veliki broj semenki okruzeni mesnatim, socnim plodnim mesom. Osim ukusnih plodova nar ima vrlo lepe cvetove.
sipakSejanje: Isperite semenke u mlakoj vodi i ostavite ih nekoliko dana da se osuse. Tada ih polozite na sloj navlazene vate i sve pokrite prozirnim staklom. Na taj cete nacin moci dobro patiti proces klijanja. Cim semenke proklijaju pikirajte ih pomocu pincete u male cvetne loncice. Na toplom i vlaznom mestu vrlo ce brzo izrasti u lepe mlade biljke.
Zalivanje i djubrenje: Nar zalivajte umereno mlakom i omeksanom vodom. Prehranjujte rastvorom tecnog djubriva jednom nedeljno u vreme rasta, u prolece i leto. Zatim zalivajte samo povremeno, a prehranjivanje potpuno obustavite.
Svetlost i temperatura: Za uspesan rast nara je potrebno mnogo topline i svetla. Leti ce najbolje uspeti napolju na osuncanom mestu. Za prezimljavanje mu osigurajte vrlo hladan prostor (oko 5 stepeni)..
Zemlja i presadjivanje: najpogodnija je humusna zemlja pomesana sa nesto ilovace i peska. Mlade biljke valja presaditi svake godine, a starije po potrebi, uglavnom vrlo retko. Zelite li nar uzgajati kao loncanicu svakako odaberite sortu “NANA” patuljastog rasta. No, njeni cvetovi i plodovi su znatno sitniji od ostalih vrsta.

Posted in Egzoticno voce | Tagged , , , , , , | Leave a comment

Papaja

Nezreli plodovi ove biljke, po kojoj je i cela porodica dobila ime, upotrebljavaju se kao povrce, a potpuno zreli vrlo su cenjeno i ukusno voce. Pradomovina papaje je Meksiko, ali se vremenom prosirila po svim tropskim i suptropskim podrucjima.
Listovi papaje, a i sami plodovi, sadrze jedan belancevinski enzim – papain. Upotrebljava sepapaja za oplemenjivanje ukusa nekih namirnica, u medicini, u proizvodnji zvakacih guma, zubnih pasta i drugih kozmetickih sredstava.
Svojim neobicnim oblikom drveta papaja ce se dopasti svakom posetitelju tropskih krajeva nenaviknutom na “cuda” biljnog sveta. Stablo nema grane nego mnostvo velikih listova koje raste poput cuperka na vrhu stable. Muske biljke ne donose plod, njih stvaraju samo biljke sa zenskim cvetovima.
Sejanje: Viljusjkom izvadite iz ploda papaje crne semenke ovijene prozirnom zelatinoznom tvari, operite u mlakoj vodi, stavite ih na papir i ostavite nekoliko dana da se osuse. Svaka semenka je omotana vlastitim omotacem. Pritisnete li ih zajedno, omotac ce puknuti a semenka iskociti. Tako oslobodjene semenke pre nego sto ih posejete u cvetne posude , ostavite jos 24 casa da se suse. Buduci da su vrlo osetljive na gljivicna oboljenja, za setvu upotrebite sterilizovanu zemlju. Najbolje ce biti ako nabavite vec gotov sterilizovan setveni supstrat.
Zalivanje i djubrenje: Sve dok su biljcice male, morate ih zalivati sa najvecim oprezom, a to znaci da ne smete nikako dopustiti da se osuse. Ali takodje niti suvise zalivati. Upotrebite iskljucivo meku vodu sobne temperature. Vece biljke zalivajte obilnije ali u vecim vremenskim razmacima. Pritom svake dve nedelje vodi za zalivanje dodajte tecnog djubriva u kolicini navedenoj prema opstim uslovima.
Svetlost i toplota: Buduci da je papaja tropska biljka, cele godine valja joj osigurati obilje svetla i toplotu. Drzite ih leti na otvorenom, vece biljke podnece cak i vrlo suncano mesto. Dobro je svakodnevno u jutarnjim satima poprskati lisce mekom, odstojalom vodom pomocu sobne prskalice.
Zemlja i presadjivanje: Za vece biljke pogodno je teza zemlja koja sadrzi nesto ilovace. Mladim biljkama, osetljivim na gljivicna oboljenja i truljenje, odgovara lagan, vrlo propustan peskoviti supstrat. Papaju ne treba cesto presadjivati, ali nasuprot vecini biljaka potrebno je uzeti znatno veci cvetni lonac. Kako bi ste sprecili trajno zadrzavanje vode, upotrebite glineni lonac i leti ga zajedno sa biljkom ukopajte u zemlju u vrtu.

Zbog plodova nalik na dinju papaju cesto nazivaju i “drvo dinje”. Meso njenih plodova boje je marelice, vrlo je ukusno i izrazito osvezavajuce. Nezreli plodovi pripremaju se na isti nacin kao i tikvice, na primer, pecene ili kuvane, nadevene sunkom ili mlevenim mesom. Kako se plodovi papaje uvoze iz Brazila i Afrike, prilicno su skupi, pa je i razumljivo sto se u Evropi vrlo retko pripremaju kao povrce.

Posted in Egzoticno voce | Tagged , , , , , , , | Leave a comment

Uljna palma

Uljna palma je jedna od najvaznijih korisnih biljaka tropskih zemalja. Nasuprot kokosovoj palmi, ona ima nisko kompaktno stablo. Cedjenjem plodova velicine sljive dobija se ulje koje se upotrebljava za proizvodnju margarina.
Gusti, grozdovi plodova uljne palme sede u pazuhu 3 do 6 m dugih lepezastih listova. Plodovi se razvijaju samo na zenskim biljkama.
Vlaknasto plodno meso, ali i tvrde kostice, sadrze vrlo mnogo ulja narancastozute boje, koje se upotrebljava u prehrambenoj industriji kao sirovina u proizvodnji margarina.

Sejanje: Ako vam je mozda uspelo za vreme godisnjeg odmora otkinuti nekoliko plodova uljne palme, ostavite ih 2-3 nedelje da se dobro osuse. Stavite ih u peskovito zemljiste na dubinu od 2 cm kojom ste napunili tresetne loncice i ostavite na toplom. Cim semenke proklijaju, prenesite ih na svetlo mesto.
Zalivanje i djubrenje: Iako uljna palma treba obilje vode, pustite da se zemlja izmedju dva zalivanja dobro osusi. Za zalivanje upotrebite uvek mekanu, mlaku vodu. Leti prehranjujte jednom nedeljno, a zimi svakih 6 nedelja.
palmaSvetlost i toplota: Kao tropska biljka uljna palma treba obilje svetla. Leti je najvise odgovara suncano, toplo mesto na otvorenom. Zimi je vrlo vazno osigurati joj visoku vlaznost vazduha, ovlazivacem ili postavljanjem posude sa vodom na radijatore. Osim toga korisno je u jutarnjim satima poprskati lisce vodom pomocu sobne prskalice.
Zemlja i presadjivanje: Za uzgoj uljne palme najpogodnija je ilovasta zemlja. Buduci da razvija neobicno dugacak koren, upotrebite sto visi lonac. Kako bi ste sprecili zadrzavanje vode, pre presadjivanja dno lonca prekrite slojem peska ili lekatona. Manje biljke presadjujte svake dve, a vece svakih pet godina.

Posted in Egzoticno voce | Tagged , , , , , | Leave a comment